Čajkavski

Što je to materinji jezik? Ono što su nas mater i u izvjesnoj mjeri pater naučili? Onaj jezik kojim nečujno govorimo u mislima, u privatnosti svog mozga? Onaj jezik koji je dio nas samih, kao ruka ili bubreg?

Kad sam ja išao u osnovnu, hiljadama (tisućama, ne) malih zagrepčančeka, zagorčeka, međimurčeka bilo je objašnjeno da ih je mater krivo naučila govoriti. A mali su štokavčeki ni krivi ni dužni dobijali petice. I danas, koliko vidim na teletekstu i čujem od svojih osnovnoškolskih doušnika, nije ništa bolje, a još je mnogo gore, jer sad ni štokavac nikad nije ziher što da zine.

Nevjerojatna količina domoljubne energije troši se na forsiranje razlikovnosti hrvatskog i srpskog, jer ugroza vrijeba svakoga neukoga hrvatskoga govornika, koji se nikad ne smije opustiti. Tokom? Tijekom! Ponovo? Ponovno! Uprkos? Usprkos! Dobija? Dobiva! Jer jezik je oznaka nacionalnog identiteta, a ne sredstvo ekspresije ili nedajBože komunikacije. Zašto se umjesto sitnog cjepidlačenja ne odlučimo na jednostavan korak kojim bi se zauvijek odvojili od mrskog nam okupatorskog srbočetničkog? Predlažem savršeno rješenje: umjesto štokavskog, proglasimo kajkavski ili čakavski službenim hrvatskim govorom. Štokavski hrvatski je jednostavno pljunuti štokavski srpski, i tu nema pomoći.

Osjećam uznemirenost akademije, politike, piljarica – e, ne bi to išlo, pa ovo je demokracija, štokavski govori XX%, kajkavski XX% a čakavski samo XX%. A koji su to točno postoci? Za kajkavce i čakavce još ćete naći nešto na wikiju, a za štokavce ni slova ni brojke. Nek vas ne zavedu one karte s premoćnom “geografskom zastupljenošću” štokavskog, na tim nepreglednim hrvatskim prostranstvima ne živi gotovo nitko, pa čak više ni Srbi. Uglavnom, neke neformalne akademske procjene govore da “izvornih” hrvatskih štokavaca/ijekavaca ima negdje između 10% i 14% (maksimalno). Pa si ti muesli.

Dakle ne brinite, cijenjeni kroatisti i kumice, stvar će se riještiti u kajkavsko-čakavsku korist u tren oka, kao što su onomadne bila riješena i vjerska opredjeljenja. Pa ako i tad ne bude dovoljno kajkavaca ili čakavaca, predlažem unifikaciju ta dva dijalekta u novi službeni hrvatski jezik – čajkavski. Četvrtina se, recimo, na čajkavskom kaže kvartl, kao kombinacija riječi kvarat i firtl.

Jer ako 4 milijuna ljudi i, nažalost, nevine djece tjeramo da govore stranim jezikom, onda to mirne duše može biti i esperanto.

I kemijska se osušila onom tko se ovaj tekst drzne lektorirati.

Davor Slamnig, Zagreb 2017.

Republika, 7-8 2018.